Bark Ban Mažuranić inspiracija umjetnicima

Kada govorimo o nekom plovilu, brodu i to teretnom pa bio on i jedrenjak što nam već razvija maštu, češće razmišljamo o konstrukciji, povijesti brodogradnje, materijalima za gradnju i plovidbu, o navigacijskim instrumentima, o teretu i ljudstvu, mornarima i putnicima. Rjeđe nam pak pada napamet a osobito ne u prvi plan da su brodovi nerijetko svojim “životom” na moru pravi stvaraoci svoje povijesti. Neki od tih povijesnih ili jednostavno zanimljivih događaja postaju pak inspiracija za umjetnička djela. Na pamet nam u današnje vrijeme uvijek najprije padnu filmovi, oni igrani i dokumentarni, zatim fotografije različitog tipa i namjene, tek nakon toga dramska su i glazbena djela a potom književnost, pjesništvo pa slikarstvo, kiparstvo, arhitektura i primjenjene umjetnosti.

Sve to nastaje u vremenu suvremeno ili pak kao odjek nakon godina i stoljeća kasnije. Ponekad se sudbina poigra tako da već u zamisli i planovima gradnje, pa preko konstrukcije i porinuća, plovidbe, nesreća i potonuća uz sudbine pomoraca brod canada pharmacy neiscrpno daje povoda za umjetničko stvaranje. Čak i u našim domaćim prilikama koje materijalno niti drugačije nisu nikada bile izdašne, dogode se iznimke.

Govoreći o poeziji treba reči da je samim porinućem brod Bark Ban Mažuranić ušao u povijest. Poslanicu i prigodnicu “U slavu otisnuća” spjevao je naš najmlađi Ilirac, vrli pjesnik Ivan vitez Trnski. Ta prigodna pjesan sačuvala nam se kao otisnuti letak s bogatim historicističkim tiskarskim ukrasima, iz tiskare Austrijskog Lloyda u Trstu. Nadahnuto Ivan vitez Trski pjeva u slavu Hrvatskog brodarskog društva u Bakru, vrijednom brodograditelju Mati Materljanu i dičnom Banu Ivanu Mažuraniću.

Povijesni događaj pobune mornara koji se prema pričanju samih mornara zbio na brodu bio je temelj stvaranju književniku Viktoru Caru Eminu, koji je u svojoj pripovjetci pod nazivom “Kapetan Tuna”, opisao dramatične događaje koji nas podsjećaju na svjetski poznatu pobunu na brodu Baunty. Na žalost pomoraca i ljubitelja takove tematike, književni rad Viktora Cara Emina je prilično zapostavljen a time i ova pripovijest o

prošlosti našeg pomorstva i sudbinama naših pomoraca koje nikad nisu stajale odvojene od sudbina njihovih obitelji te kraja iz kojih su rodom i življenjem bili.

Govoreći pak o Likovnim umjetnostima treba spomenuti umjetničku sliku s prikazom broda Bark Ban Mažuranić, uljanim bojama na platnu, engleskog slikara C.L.Weytsa iz 1875. godine. Na toj slici brod je prikazan u plovidbi morem dok mu se slijeva u daljini približava neki drugi nepoznati jedrenjak, a na desnoj strani kraj pramca nazire se klisurasta stijena. U svoj svojoj ljepoti punih jedara na tri jarbola vidimo posadu a na vrhu glavnog jarbola ponosno se vijori stijeg Hrvatskog brodarskog društva iz Bakra. Pri krmi otvorena je zastava sa grbovima Austrije i Ugarske. Na nešto jače namreškanom moru uz doljnji rub slike nalazi se natpis crvenom bojom, “Ban Mažuranic, Cap:F.L.Paicurich, 1875″. Drugi prikaz broda iz Spomeničke knjižnice i zbirke Mažuranić-Brlić-Ružić u Rijeci, je onaj koji je pripadao Banu Ivanu Mažuraniću. Ovu sliku temperom na papiru naslikao je slikar H.Vac, a osim prikaza broda koji je vrlo sličan predhodnom pri dnu slike stoji zlatnom bojom upisano ime broda “Ban Mažuranić”, a na prvom jarbolu stoji zastava s i ponovljenim imenom broda. Ova slika nastala je 1875. godine te je poklonjena Banu Ivanu Mažuraniću o svečanosti porinuća broda. Treći prikaz broda napravio je u tehnici grataža po predlošku Mažuranićevog primjerka, o stogodišnjici od izgradnje Dr.Viktor Ružić, amaterski slikar, suprug Nade Brlić, prapraunuke Bana Ivana Mažuranića. Ova slika memorijalnog je karaktera te je po njoj njegov sin Viktor Ružić, ing., osamdesetih godina dvadesetog stoljeća dao u rijecčkoj tiskari Tipograf tiskati razglednicu s popratnim tekstom o povijesti broda.

Osim ovih likovnih djela brodom su se bavili i brodomaketari, pa jedna maketa postoji u Spomeničkoj knjižnižnici i zbirci Mažuranić-Brlić-Ružić u Rijeci a napravljena je pri sredini dvadesetog stoljeća. Druga maketa je iz druge polovice devetnaestog stoljeća a nalazi se u Spomeničkoj Knjižnici zbirci i arhivu Brlić u Slavonskom Brodu. Najnoviji model broda načinio je Rikardo Domijan iz Rijeke koji ge je namijenio Svetom Ocu Papi Ivanu Pavlu ll o njgovom posjetu Rijeci.

Najzanimljiviji je ipak Ex voto-zavjetni poklon Trsatskom Marijanskom Svetištu koji su izradili sami mornari broda po nesreći koju su doživjeli tijekom plovidbe. Ovaj neobični objekt sačinjen je iz drvene daščice koja se nalazila na brodu u trenutku nesreće, od okruglog kamena povezanog metalnom žicom te uokvirenim rukopisom na talijanskom jeziku, u kojemu kapetan Natale Berettini opisuje nemili događaj. Na drvenoj pločici bila je i kolorirana sličica Bogorodice koja je u međuvremenu nestala. Ex voto je iz 1897. godine. Dan danas svedoči ovaj zavjetni dar u Kapeli Zavjetnih darova Trsatskog svetišta teškim životom naših pomoraca generacijama koje tek dolaze.

Ovim prikazom možemo samo zaključiti buy generic cialis da i teretni brod neznatna pomorskog značenja poput Barka Ban Mažuranić može postati akterom priča, slika i ljudskih umotvorina svjedočeći jezikom umjetnosti svoje postojanje još dugo po svom nestanku.

Theodor de Canziani Jakšić