Predavanje Namira Karahalilovića posvećeno proznom djelu “Bulbulistan”

“Bulbulistan” Fevzija Mostarca je djelo moralno-didaktičke proze u okviru književne tradicije orijentalno-islamskog kulturnog kruga; napisano je na perzijskom jeziku, i to na našem podneblju i rukom autora koji i sam tome podneblju pripada.

Milivoj Mirza Malić je, nakon Safvet-bega Bašagića i Fehima Bajraktarevića, jedan od prvih orijentalnih filologa-iranista s južnoslavenskog područja, obrazovanih po suvremenom zapadnoevropskom akademskom obrascu. Njegovom doktorskom disertacijom, odbranjenom na Sorboni, naučna i kulturna javnost u zapadnoj Evropi upoznala se s “Bulbulistanom” Fevzija Mostarca.

U svojoj doktorskoj disertaciji Malić se bavi književnohistorijskom analizom “Bulbulistana”, a predavanje je posvećeno njegovoj recepciji tog djela.

Ukratko o predavaču:
Namir Karahalilović je izvanredni profesor perzijske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Završio je studij orijentalne filologije (studijska grupa: arapski jezik i književnost – perzijski jezik jezik i književnost) na istom fakultetu. Poslijediplomski studij perzijskog jezika i književnosti okončao je na Univerzitetu Teheran u Islamskoj Republici Iran, gdje je obranio i doktorsku disertaciju koja je objavljena u Teheranu. Bavi se perzijskom paleografijom i proučavanjem književne baštine Bošnjaka na perzijskom jeziku, o čemu je objavio nekoliko desetina naučnih i stručnih radova, te priloga u različitim časopisima i naučnim glasilima.

———————————————————————————————

Prof. dr Namir Karahalilović
Filozofski fakultet u Sarajevu
O Bulbulistanu Fevzija Mostarca u recepciji Milivoja Mirze Malića

Ključni izvor temeljem kojeg se može govoriti o Malićevoj recepciji Bulbulistana, jeste dakako njegova doktorska disertacija pod naslovom Bulbulistan šejha Fevzija Mostarca, hercegovačkog pjesnika na perzijskom jeziku. Ta disertacija odbranjena je na Sorboni u Parizu, a objavljena je 1935. godine.

Malićeva disertacija sastoji se od pet ključnih dijelova:
I Opći uvod (koji obuhvata raspravu o epohi i mjestu u kojem je Bulbulistan nastao, porijeklu i psihološkom profilu autora, te njegovim sufijskim idejama i djelatnosti);
II Poglavlje o književnosti i pismenosti uopće na perzijskom jeziku na teritoriji bivše Jugoslavije;
III Poglavlje o izvorima Bulbulistana, njegovoj strukturi i u njemu artikuliranim idejama;
IV Prijevod Bulbulistana na francuski jezik;
V Komentari.

Kako sam Malić navodi, neka od poglavlja, ili potpoglavlja, uvjetovala su nastanak nekih drugih.Tako ga je, naprimjer, rasprava o porijeklu autora ponukala i da općenito govori o književnoj tradiciji na perzijskom jeziku na području bivše Jugoslavije.

Uz ovih pet ključnih dijelova njegove disertacije, Malić je predočio i četiri stranice teksta izvornika na perzijskom jeziku, priređenog na osnovu dva rukopisna primjerka Bulbulistana koji se čuvaju u Biblioteci Univerziteta u Bratislavi, a dio su čuvene zbirke orijentalnih rukopisa Safvet-bega Bašagića. Također je predočen i faksimil četiri lista iz jednog od ta dva rukopisa.

Izvodu iz teksta izvornika u Malićevoj disteraciji, kao i knjizi, pridodan je i integralni prijevod Bulbulistana na francuski jezik. Prema tome, kada se na Malićevo istraživanje o Bulbulistanu gleda iz malo drugačije perspektive, ono bi se moglo podijeliti i na tri ključna sastavna dijela:
I Književno-historijska analiza Bulbulistana;
II Prijevod Bulbulistana na francuski jezik;
III Uvjetno kazano, kritičko izdanje izvornika Bulbulistana na perzijskom jeziku.

Pri tome, svaki od tih dijelova bez poteškoća funkcioniraju i kao zasebne studije, zasebna istraživanja, u okviru kojih se Malić pojavljuje kao književni historičar i teoretičar, potom kao prevodilac, te na kraju i kao kodikolog, paleograf i filolog. Već ta činjenica vrlo egzaktno svjedoči o sveobuhvatnosti, značaju i vrijednosti Malićevog istraživanja; o njegovom – kako bi se to danas kazalo – snažno naglašenom multidisciplinarnom karakteru. S druge strane, činjenica da se zapadnoevropska naučna i kulturna javnost po prvi put susrela s Bulbulistanom Fevzija Mostarca posredstvom Malićevog prijevoda tog djela na francuski jezik, dovoljan je pokazatelj značaja i vrijednosti Malićevog prevodilačkog pregnuća.

Malić ukazuje da je Bulbulistan nastajao u Mostaru i Blagaju, te da su sve okolnosti i karakteristike ta dva grada, čitav njihov prostorni, društveni i duhovni kontekst i ambijent, nedvojbeno utjecali na Fevzija Mostarca tokom pisanja Bulbulistana, i svakako umnogome odredili žanrovsko usmjerenje njegovog djela.

Kada je riječ o njegovom žanrovskom situiranju, Malić Bulbulistan smatra sufijskim djelom. Malić ubraja Fevzija Mostarca u nastavljače tradicije, dugog i neprekinutog lanca autora sufijske književnosti nastale na temeljima ljubavne lirike. Ta je činjenica za Malića “frapantna” tim prije što je Fevzi Mostarac, premda je živio udaljen od perzijske tradicije, uspio ne samo da nauči (“asimilira”) perzijski jezik, “duh i ukus iranskog naroda”, već i “finese” perzijske književnosti, kako Malić kaže, “najuzvišenije na Orijentu u Fevzijevoj epohi”.

Malić smatra kako je čitavo Fevzijevo djelo slika njegovog autora, kao i sufijskog obrazovanja koje je on stekao. To djelo je, prema Maliću, duboko uronjeno u atmosferu gnosticizma, pronicanja u ezoterijske tajne, poniznosti, odricanja od ovoga svijeta, nostalgije, mizantropije i u isto vrijeme ljubavi, i to duboke, stvarne ljubavi prema Bogu.

Po Malićevom mišljenju, Fevzi Mostarac je bio stidljiva osoba. Kako je bio previše svjestan mana ovoga svijeta, nije mogao uživati, nije sebi mogao dopustiti da uživa u njegovim blagodatima i zadovoljstvima. Odgajan u okviru strogih pravila sufizma, za koje ga je pripremilo vjersko obrazovanje stečeno od ranog životnog doba, kako Malić kaže, “živio je u povučenosti koju mu je prvenstveno bilo nametnulo njegovo osjetljivo zdravlje i bolešljivost.”

Malić smatra da Fevzijev duh izražava i razočarenje Hercegovine koja nikada nije dobila priznanje koje je zaslužila, i koja se stoga povukla u nauke i književnost. Fevzijevo djelo, njegov Bulbulistan, po Malićevom mišljenju možda ponajbolje odražava to, kako ga on naziva, “meditativno povlačenje”.

Međutim, unatoč generalnom razočarenju u ljude i udaljavanju od njih, Fevzi Mostarac nije prestajao da sanja o univerzalnoj dobroti, da potajno vjeruje u usavršivost ljudske prirode. Otuda je u njegovom djelu zastupljen i propovjedni ton, kako Malić kaže, jedan “duh mesijanizma”, koji otkriva da je Fevzi gajio nadu kako će se jednoga dana ljudi, ili barem čitaoci njegovog Bulbulistana, uzdići do moralnih visina koje je on sam bio dosegao.

Ovom opservacijom, dakako, Malić nedvojbeno i vrlo jasno ukazuje na primarni moralno-didaktički karakter Bulbulistana.