Predgovor Ciklusu turskog filma

Prošle godine u Art kinu prikazali smo Kaplanogluov ‘Med’, taj veliki došaptani film o djetinjstvu i humanosti u kojem su oskudni dijalozi svedeni na šapat. Kako je canadian pharmacy ‘Med’ završni dio autorove trilogije o Jusufu, tada je bilo neizvedivo prikazati i preostala dva dijela jer nisu bila u hrvatskoj distribuciji. Možda ne bi bio distribuiran ni ‘Med’ da nije osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinaleu. Medi se očito osladio ‘Med’, ali i nama. Zato sam predložio da prikažemo i preostala dva dijela te ‘prehrambene’ trilogije – ‘Mlijeko’ i ‘Jaje’. U pomoć je priskočilo Hrvatsko tursko društvo i sada napokon možemo zaokružiti priču, jer da bi se umijesio slasni filmski kolač, medu treba pridodati mlijeko i jaje. Za brašno ćemo cialis wiki se http://pharmacycanadian-onlinein.com/ već nekako snaći u mašti.

Inače, Kaplanogluov triptih prati tri stadija u životu autorova alter ega, ali obrnutim redoslijedom, kao da na neki način ljušti svoj karakter poput lukovice da bi dopro do njegove srži (duše). Ali autor se voli poigravati vremenom. S jedne strane to može biti isti lik, jer ga pratimo u tri različita životna doba, kao dječaka, adolescenta i odraslu osobu. No, kako se sva tri dijela odvijaju u sadašnjosti, oni se mogu promatrati i kao tri odvojene cjeline. Trilogija dramaturški dakle funkcionira kao putovanje unazad. A mlijeko/jaje/med postaju svojevrsni tranzicijski canada online pharmacy znakovi koji prelaze iz čistog subjekta u objekt, iz budućnosti u prošlost, projicirani prema predmetnom skladu.

U ‘Jajetu’ koji ćemo večeras gledati, a riječ je o prvom dijelu trilogije, Jusuf je već afirmirani pjesnik koji se nakon majčine smrti vraća u selo u kojem je proveo djetinjstvo, te se zbližava s prelijepom bratovom unukom koja se brinula o bolesnoj baki (ulogu jajeta nećemo otkriti jer bi to značilo ispričati završnicu filma). U ‘Mlijeku’, upoznat ćemo Jusufa kao adolescenta, čiji autizam podsjeća na Sviličićeva ‘Armina’, koji zamišlja kako će mu prva pjesma biti objavljena u književnom časopisu, izmjenjujući s prijateljem na gradilištu poglede viagra samples i poeziju, dok mu majka odlazi na pazar prodavati mlijeko. Poezija autorove kamere povezana je dakle s nostalgijom. On voli snimati nevidjljivo, evocirati egzistencijalni minimalizam i usporavati srce filma.

Kaplanogluovoj poetskoj školi pripada i meditativni opus Nuri Bilge Ceylana, čiji ćemo najnoviji film ‘Bilo jednom u Anadoliji’ također vidjeti u ovom ciklusu. Ceylanov opus puno duguje Orhanu Pamuku. Tamo gdje se u filmu ‘Uzak’ (‘Dalek’) mogu pronaći poveznice s ‘Istambulom’, ‘Bilo jednom u Anadoliji’ bliži je Pamukovoj ‘Crnoj knjizi’. Film je to pretvoren u dugo putovanje prema svitanju. Film koji govori o nevjerojatnoj snazi svjetlosti. Svjetlosti automobilskih farova i svjetlosti petrolejke. Nadam se da ćemo u idućem ciklusu upoznati i neke druge Ceylanove filmove ali i brojne druge aktere poetske turske škole.

Filmski kritičar Dragan Rubeša

Predgovor 2 Predgovor 1