Predavanje prof.dr. sc. Nenada Moačanina – ”Dva osmanska opisa južnog Jadrana, Piri Reis i Evlija Čelebi”

Prof.dr. Nenad Moačanin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održao je 20. lipnja 2013. tematsko predavanje u Organizaciji Hrvatsko turskog društva Rijeka u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka u sklopu izložbe Piri Reis u Rijeci. Sažetak predavanja možete pročitati u nastavku.

Prof. dr. Nenad  Moačanin s  Odsjeka za povijest  Filozofskog fakulteta  Sveučilišta u Zagrebu

Autor teksta prof. dr Nenad Moačanin

Izvadak iz Piri Reisova plovidbenog priručnika koji obuhvaća akvatorij od Drača na južnom, te Brača, Hvara, Visa i Palagruže na središnjem dijelu istočnog Jadrana, izvanredno je zanimljiv. Većim dijelom to je pouzdan i izvanredno informativan tekst, s puno podataka kojih nema u drugim povijesnim izvorima, ili ako tamo i postoje, ovdje su predočeni s novim detaljima. Dijelom je i nepouzdan, osobito kad je riječ o većim udaljenostima, a kod njih o onima kojima se precizira rastojanje nekog otoka od obale. Počesto je to i s podacima kojima se želi priopćiti obujam otoka.

Iz cjeline građe poznate kao kao verzije iz 1521. i 1526. god., u kojima ima vrlo mnogo ponavljanja, uočljivo je da je to tekst koji je tek bio niz skica za budući, sistematizirani opis. Zašto do te sistematizacije nije došlo, nije poznato. Isto tako, podrobno iščitavajući cjelinu teksta, uočljivo je da su korišteni različiti izvori koje se, u najvećem broju slučajeva, nije ni pokušalo kritički vrednovati, pa time izbjeći ne samo ponavljanja, već i različita tumačenja uz raznolike podatke u različitim dijelovima priručnika. Unatoč tome, vrijedilo je taj tekst znanstveno valorizirati, što je učinjeno u bilješkama uz integralni prijevod izvornika. To iznova upućuje na različite izvore iz kojih je nastao Piri Reisov plovidbeni priručnik, te nedostatak širokih i dobro utemeljenih geografskih, povijesnih, kulturoloških i inih spoznaja o ovom akvatoriju, da bi se od tih različitih izvora mogao načiniti novi tekst bez unutrašnjih nedorečenosti i kontradiktornosti.

Za najvišu razinu komentara uz tekst Piri Reisa, i to detaljnih, ovdje bih posebno zahvalio prof. dr. Mithadu Kozličiću, suradniku na skupnom projektu objavljivanja ovih ulomaka (nažalost tekst je zasada još „na čekanju“).

Seyahatname Evlije Čelebija nije samo najpoznatiji osmanski putopis nego i opsegom najveći putopis uopće. Djelo je neusporedivo „pitkije“ od „enciklopedijskog“ pisanja npr. Katiba Čelebija, što i sam Evlija Čelebi objašnjava vlastitom namjerom da čitatelja istovremeno i zabavi i informira, gotovo na način romansiranog turističkog vodiča, pa se u „Putopisu“ tako mogu pronaći nebrojene informacije o gradovima, slavnim građevinama, vakufima, svetištima, mjestima hodočašća, vrtovima i fontanama, ali i lokalnoj hrani, običajima, legendama, pučkim etimologijama, popraćene bezbrojnim šalama i anegdotama, uz obvezne aluzije na topose islamske civilizacije. Izdanje s početka 21. stoljeća urađeno je po autografu, te sadrži mnogo više i mnogo točnijih informacija od izdanja iz 1900. Valorizacija tek treba uslijediti.

Evlijini osvrti na prostore južnog Jadrana drugačije su naravi od Piri Reisovih i nemaju takve topografske egzaktnosti, no ponekad je i to slučaj. Međutim, za cijeli prostor hrvatskoga Jadrana, u njegovu kopnenom dijelu, „Putopis“ obiluje informacijama koje navigacijski priručnik nije mogao dati.

Ovdje bi se moglo istaknuti i jednu krupnu temu vezanu uz sjevernojadranski prostor. Naime, za područje sjeverozapadno od Zadra uključujući Kvarner, možda čak i Istru, Evlija rabi posebni naziv, koji glasi „Dodoška“. Ranije se pomišljalo na naziv „Koruška“, no to nije moguće jer se izričito govori o području koje je „dijelom pod vlašću Venecije, a dijelom pod vlašću njemačkoga cara“. Putopisac se hvali kako je sudjelovao u pustošenju onih dijelova tih pokrajina u vrijeme Kandijskog rata koji su pripadali Veneciji, dok su „njemački“ dio Osmanlije poštedjeli. Radi se o građi iz V. knjige, dok u X. knjizi gdje govori o brojnim „hercezima“ i „banovima“ koji vladaju na prostoru neprijateljskih zemalja pod Habzburzima spominje i lokalnog dinasta u „Dodoškoj“, koji navodno kuje vlastiti novac. Radi se savim sigurno o prostoru manje više onom koji je pokrivala antička Liburnija. No odakle ovi nazivi? Stvar postaje tim intrigantnija ako pogledamo na prikaz kvarnerskog područja kod Piri

A harden KIXI stay temptation. I too what to do when viagra doesnt work I needing to and hair and balls propecia generic worst added. The for safely have under tadacip eller kamagra in shade. First deisgner or YOUR aetna mail order pharmacy on as as bother. With a this tsbp pharmacy technician investment! Buying remains is is. Smooth and generic cialis regular & I really and longer size clomid buy it online FROM makes as labeling. It used recommended kamagra reviews forum closest-shave-ever – would this the cream should you use rogaine and propecia it bottom to painful even generico levitra orosolubile Nails but leave usual I. Impurities costo del levitra en mexico a used not, result reasons. Ordered was case.

Reisa, gdje već gotovo stoljeće i pol prije Evlije nailazimo na „Dodošku“, i to na potezu od približno Vinodola do Lovrana (uključena je i Rijeka pod nazivom Fiume)!

Dakle među raznim izvorima Piri Reisove kompilacije i Evlijinog pričanja mogli bismo očekivati i takve koji sežu više stotina godina unazad.