Otvoren ciklus turskog filma – Rijeka, Art kino Croatia
Ciklus turskog filma u Art kinu Croatia otvoren je uz veliki broj filmoljubaca i goste iz Istanbula koji su otvorili ciklus pozdravom na turskom i plesnom točkom, a nakon toga uvodnom riječi predsjednice Hrvatsko turskog društva Rijeka i uvodom u ciklus filmskog kritičara Dragana Rubeše.
Djeca iz Turske bila su u posjeti O.Š.Milan Brozović iz Kastva apollo pharmacy online koja zahvaljujući ravnateljici Sandri Krpan ostvaruje višegodišnju suradnju s turskim školama. Djeca iz istanbulske škole http://pharmacyonline-incanada.com/ Doganin Kartallari , Kerem Akman, Tan Alankus,Sabriye Aylin Calis, Nilsu
Colak) bila su u pratnji
profesorica Damla Donmez i Gulsah Karaarslan. Djeca su izvela plesnu točku i pozdravila publiku na uvodu u ciklus.
Osvrt filmskog kritičara Dragana Rubeše na 3.ciklus turskog filma
Dok je prošlogodišnji Ciklus turskog filma bio posvećen dvojici velikih filmskih pjesnika – Semihu Kaplanoglu i Nuriju Bilgeu Ceylanu – čiji smireni prosede igra na duge tišine i kontemplativnost kadra, njegovo treće ovogodišnje izdanje ponešto je razbarušenije. S jedne
strane imamo festivalske miljenike poput genijalnog Rehe Erdema koji je u ‘Potjeri za novcem’ zakoračio u pomalo atipičnu zonu film noira (publika prerano ugaslih riječkih filmskih Mediteranskih igara zasigurno pamti njegov izvrsni film ‘Bes vakit’) te Yesim Ustaoglu (‘Pandorina kutija’), čiji je najnoviji film ‘Araf – Nešto između’ premijerno prikazan lani na venecijanskoj Mostri, uvršten u konkurenciju splitskog Festivala mediteranskog filma. S druge strane, tu su i autori koji više vole koketirati s filmskim mainstreamom i retorikom populističke komedije, poput Yilmaza Erdogana (‘Vizontele’).
Zanimljivo
je da je Yesim Ustaoglu snimila početne i završne kadrove ‘Panodrine kutije’ na onim istim šumskim i brdovitim lokacijama iznad Crnog mora na kojima je snimljen i Kaplanogluov ‘Med’ čiju smo trilogiju zaokružili prošle godine. Zanimljivo je i to da je autorica dodijelila glavnu ulogu dementne starice francuskoj glumici Tsilli Chelton koja iza sebe ima francuski megahit ‘Tatie Danielle’.
No, obiteljske teme koje su fascinirale Ustaoglu, protežu se čitavim Ciklusom, pa u Irmakovu filmu ‘Djedovi ljudi’, autoričin odnos na relaciji unuk-baka zamjenjuje relacija unuk-djed. Čak i komadi poput ‘Karsu’ koji se žanrovski mogu okarakterizirati kao glazbeni doks, ujedno su i obiteljski filmovi, jer je jazz pijanistica Karsu Donmez kojoj su atribuirali epitet turske Norah Jones, započela karijeru nastupajući u amsterdamskom restoranu njenih roditelja, koji je prate na njen veliki nastup u newyorški Carnegie Hall (na njenom recentnom nastupu uživo
u sklopu Zagrebdoxa također ju je pratila majka koji je čitav događaj snimala mobitelom iz prvog reda).
Isto tako, ‘Posljednja postaja Oslobođenje’ mogao bi se označiti kao ‘ženski’ film, iako je Oslobođenje iz naslova filma ujedno i naziv istanbulskog kvarta koji se ovdje promartra u metaforičkom diskursu (osobođenje žena). Ima neke proklete simbolike da u čak dva prikazana filma promatramo acheter viagra prosvjede – one feminističke u ‘Oslobođenju’ i one koje u ‘Pandorinoj kutiji’ baka promatra na TV-u. Iako je Ciklus sastavljen puno prije trenutnih žestokih zbivanja na turskim ulicama, nakon što su vlasti odlučile srušiti park ali i staro istanbulsko kino ‘Umek’ na čijem mjestu bi trebao niknuti još jedan šoping centar. Zato otvorimo pandorinu kutiju turskog filma u svoj njegovoj žanrovskoj i stilskoj šarolikosti.
